Koliko psihoterapija traje?
KBT je psihoterapija kraćag trajanja pa obično traje između 5 i 20 termina, ali u slučaju složenijih i višestruktih problema, može trajati i značjno dulje. Trajanje terapije ovisi o vrsti i intenzitetu problema, Vašim željama i očekivanjima, te o Vašem stupnju angažmana za vrijeme terapije.
Koliko često trebam dolaziti na psihoterapiju?
Preporučuje se u početku dogovarati psihoterapijske termine jednom tjedno, a kada se budete osjećali značajno bolje, psihoterapijski termini će se postupno prorjeđivati na jedan u dva tjedna, jedan mjesečno itd. O tome se dogovarate zajedno s psihoterapeutom.
Koliko traje jedan termin psihoterapije?
Jedan termin traje obično do 50 minuta. Uvodni termin traje malo dulje. Po potrebi se mogu dogvooriti i dulji termini, ali za to treba postoja opravdan razlog. Naime, preduge sesije mogu biti raspršene, zamorne i manje fokusirane na promjenu.
Što ako moram otkazati termin?
Termin možete otkazati (ili premjestiti) najkasnije 24 sata prije i tom slučaju termin niste dužni platiti. Ako otkažete unutar 24 sata prije termina, za terapiju na hrvatskom plaća se polovica cijene termina. Česta otkazivanja usporavaju terapijski proces i smanjuju njegovu učinkovitost.
Radite li psihoterapiju na uputnicu?
Ne radimo preko uputnica. Za takav oblik pomoći javite se u bolnice, klinike ili zavod za javno zdravstvo.
Kakve su cijene psihoterapije?
Cjenik je dostupan ovdje.
Kako ću znati da psihoterapija djeluje?
U prvim fazama psihoterapije dobar je znak ako:
- Vam terapeut daje vremena da izrazite svoje razumijevanje problema (umjesto da Vam prebrzo nameće što da radite)
- Vas terapeut dobro razumije
- sami sebe bolje razumijete nakon sesija
- osjećate se sigurno i da Vas se poštuje
- ciljevi terapije se zajedno dogovoraju
- o planu tretmana se pregovara s Vama
U ovoj fazi normalno je da imate neke sumnje oko toga hoće li Vam psihoterapija pomoći te da se simptomi još uvijek ne ublažavaju.
U srednjoj fazi terapije znakovi da terapija djeluje su:
- jasnije uviđate svoje obrasce; tipične misli, štetna ponašanja, izmjene osjećaja, slijed događaja i reakcija
- primjećujete male promjene (npr. anksioznost se javlja rjeđe ili kraće traje, češće izlazite, češće obavljate obaveze na vrijeme, manje je tikova)
- osjećate se sigurno govoriti o težim temama na psihoterapiji
- možete otvoreno razgovarati o teškoćama s terapijskim zadacima, o zastojima u napretku ili Vašim nezadovoljstvima
- terapeut se pokušava prilagoditi Vašim povratnim informacijama, ne reagira obrambeno ili uvrijeđeno
U ovoj fazi uobičajeno je da doživljavate i povremene zastoje, kraća pogoršanja, možda i povremeni zamor.
U završnoj fazi uspješne terapije obično:
- sve više samostalno primjenjujete naučeno u psihoterapiji
- iako se problem i dalje povremeno javlja, osjećate se samopouzdanije u nošenju s njime i on sve manje utječe na Vaš život
- osjećate da imate više izbora i slobode u životu
- ne smatrate da su Vam terapijske sesije nužne, više su dodatan resurs
- terapeut otvoreno s Vama razgovara o završetku terapije i ne potiče ovisnost o terapiji, upravo suprotno – potiče Vašu autonomiju
Terapija vjerojatno neće uvijek biti ugodna, ali bi trebala biti smislena, umjereno izazovna, fokusirana i korisna, uz osjećaj sigurnosti i poštovanja.
Mora li psihoterapeut imati ista iskustva da bi me razumio?
Ne, terapeut ne mora imati ista životna iskustva kao Vi da bi Vas mogao razumjeti i pomoći Vam. Čak i ako terapeut ima neka iskustva slična Vašima, Vaš doživljaj toga, potrebe i vrijednosti vjerojatno su bitno drugačije. K tome, bilo bi jako teško naći psihoterapeuta koji je doživo neka ozbilja psihopatološka stanja koja su možda slična Vašima.
Prijatelji nam pomažu na temelju osobnog iskustva, a psihoterapeuti na temelju stručnih znanja i vještina. Motivacijski govornici također često govore o tome što je njima osobno pomoglo, ali to ne mora vrijediti za druge ljude. Ljudi nalaze različite stvari koje im pomažu.
Psihoterapijska stručnost temelji se na sposobnosti empatičnog slušanja, razumijevanja Vašeg doživljaja i zajedničkog istraživanja značenja i smišljanja suočavanja, a ne na tome da je terapeut prošao iste situacije. Dobar terapeut neće pretpostavljati da zna kako Vam je, čak i ako ima neka slična iskustva, nego će Vas pitati, provjeravati i prilagođavati se Vašem iskustvu.
Jesu li moji problemi dovoljno veliki za psihoterapiju?
Ne postoji jasna mjera koliko problem treba biti ozbiljan da bi se njime vrijedilo pozabaviti. Važno je koliko jako Vas smeta i koliko truda ste voljni u to uložiti. Nije nužno da je riječ o ozbiljnoj krizi da se javite na psihoterapiju, to može biti nešto što se događa dovoljno često da Vam smeta.
Mnogi ljudi javljaju se za psihoterapiju jer žele razviti neke vještine i živjeti kvalitetnije, a ne zato jer imaju aktivne simptome psihičkog poremećaja.
Hoće li me psihoterapija promijeniti u nešto što ne želim?
Kroz psihoterapiju ne postajete druga osoba. Cilj je bolje razumijevanje sebe, svojih emocija i obrazaca, te razvoj vještina koje Vam pomažu živjeti život na način koji sami odaberete. Promjene se događaju u skladu s Vašim vrijednostima i željama.
Znači li odlazak na terapiju da sam slab/a?
Ne. Traženje pomoći zahtijeva hrabrost i svjesnost o vlastitim potrebama. Odlazak na terapiju pokazuje snagu i odgovornost za svoj život, a ne slabost.
Što ako želim prestati s psihoterapijom?
Uvijek možete prestati s psihoterapijom. Psihoterapija je dobrovoljna. Predlaže se dogovoriti jedan završni termin da se proces zaokruži, da se izvuku glavna učenja i napravi plan za dalje.
Koliko je povjerljivo ono što kažem na psihoterapiji?
Sve što podijelite na terapiji je povjerljivo. Izuzeci su samo zakonski propisane situacije:
• ozbiljna opasnost za Vaš život ili život drugih osoba,
• sumnja na zlostavljanje djeteta,
• obiteljsko nasilje.
Terapeut može na superviziju donijeti stručni aspekt rada, ali bez osobnih podataka i uz potpunu zaštitu identiteta.