Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP ili OCD) je psihički poremećaj za koji su karakteristične opsesije, tj. prisilne misli, slike ili porivi, i kompulzije, tj. ponašanja za koja osoba misli da mora provoditi da bi smanjila anksioznost ili se zaštitila od opasnosti (npr. pranje ruku, provjeravanje, ponavanjanje rečenica u mislima).
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i tehnika koja se u okviru KBT-a provodi – izlaganje uz prevenciju odgovora – glavni je psihološki tretman OCD-a. Ovim tremanom postižu se umjereni do veliki učinci, međutim postoje osobe koje slabije reagiraju na terapiju. Pored toga, dio pacijenata koji dožive značajno smanjenje simptoma i značajno povećanje kvalitete života, i dalje iskazuju neke simptome poremećaja.
Važno je istraživati koje osobe slabije napreduju u terapiji i zašto kako bismo tretman poboljšali.
Uspješnost tretmana OCD-a i karakteristike poremećaja
Istraživanja pokazuju da je tretman obično manje učinkovit kod osoba koje na početku tretmana imaju izraženije smetnje opsesivno-kompulzivnog poremećaja, izraženije depresivne smetnje, poremećaj osobnosti ili nakupljajući poremećaj (eng. hoarding). Naravno, to ne znači da ove osobe uopće ne napreduju, već da će možda biti potreban dulji tretman i dodatne terapijske tehnike. Osobe koje imaju izraženije deperesivne smetnje mogu biti sklonije odustati od tretmana OCD-a prije njegova zavšetka, a motiviranje klijenta na ustrajanje u tretmanu kada se pojave prepreke, zahtijeva viši stupanj vještina od terapeuta.
Uspješnost tretmana OCD-a i karkateristike terapijskog odnosa
Ishodi tretmana opsesivno-kompulzivnog poremećaja ne ovise samo o prirodi poremećaja, već i o tome kakav odnos imaju sa svojim psihoterapeutom. Tako se pokazalo da pacijenti koji imaju strah od napuštanja doživljavaju slabiji napredak u tretmanu i češće odustaju od tretmana. Pacijenti koji su imali tzv. nesigurni stil privrženosti slabije su napredovali i češće su odustajali od terapije, ali je njihov napredak bio nešto stabilniji po završetku terapije. Nasuprot tome, otvoren razgovor između klijenta i terapeuta o nesuglasicama oko tretmana rezultirao je većom uspješnosti tehnike izlaganja uz prevenciju odgovora.
Uspješnost tretmana OCD-a i ponašanje članova obitelji
Na kraju, ishodi tretmana ovise i o odnosu između pacijenta s opsesivno-kompluzivnim poremećajem i članova njegove obitelji. Reakcije članova obitelji protežu se od onih koji praktički obavljaju kompulzije za pacijenta ili mu u tome pomažu pa do onih koji se ljute na pacijenta jer se ponaša nerazumno. Naravno, i jedno, i drugo je problematično. U prvom slučaju, obitelj podražava poremećaj, a u drugom stvara dodatni stres oboljelome. Neprijateljsvo i kritiziranje od strane članova obitelji povezano je i sa slabijim oporavkom i češćim odustajanjem od izlaganja uz prevenciju odgovora.
Želite saznati više o ovoj temi?
Tibi, L., van Oppen, P., van Balkom, A. J., Eikelenboom, M., Emmelkamp, P. M., & Anholt, G. E. (2019). Predictors of treatment outcome in OCD: An interpersonal perspective. Journal of Anxiety Disorders, 68, 102153.
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0887618519302439