Što je zdravstvena anksioznost?
Zdravstvena anskioznost je strah (osjećaj) i zabrinutost (misaoni proces) za zdravlje u odsustvu zdravstvenog problema ili u jačini koja je pretjerana s obzirom na ozbiljnost dijagnosticiranog zdravstvenog problema.
Svi se nekada bezrazložno zabrinemo oko simptoma koji se pokaže bezopasnim. Umjerena briga za zdravlje je korisna i potiče nas da se zdravo hranimo, vježbamo i na vrijeme odemo liječniku kada uočimo neku zdravstvenu promjenu. Problem nastaje kada je ta tjeskoba presnažna, traje predugo, ne smanjuje se niti kada nam liječnik kaže da je simptom bezopasan, tjera nas da idemo na nepotrebne preglede, negativno utječe na naše odnose s ljudima, posao ili učenje itd.
Tko su hipohondri?
Kada je zdravstvena anksioznost pretjerano izražena, možemo govoriti o psihičkom poremećaju koji se zove anksiozni poremećaj zbog bolesti (raniji naziv za ovu dijagnozu bio je hipohondrija).
Hipohondre okolina nekada doživljava kao sebične. Međutim, u praksi čujemo da su u podlozi straha od bolesti različite vrste straha od kojih su neke vrlo nesebične ili barem većini ljudi vrlo razumljive, poput straha za dobrobit djece ako se roditelj razboli i umre, straha da će osoba opteretiti partnera i druge članove obitelji bolešću, straha od gubitka sebe, tj. svoje osobnosti i svojih sposobnosti, straha od boli ili gubitka dostojanstva, ili straha od toga što se događa nakon smrti.
Većina ljudi bi, da sazna da su ozbiljno bolesni, iskusila neke od ovih strahova. Međutim, bez takve informacije, obično vjeruju da su šanse da su ozbiljno bolesni vrlo male. Nasuprot tome, osobe sa aksioznim poremećajem zbog bolesti često smatraju da imaju vrlo veliku šansu da razviju ozbiljnu bolest ili da ju već imaju, da bi mogli lako propustiti važan simptom ako ne budu jako pažljivi, te da je šansa da ih liječnici spase, kada se jednom razbole, vrlo mala.
Kakvih bolesti se boje osobe s pretjeranom zdravstvenom anksioznošću?
Osobe s dijagnozom anksioznog poremećaja zbog bolesti obično se boje teških i kroničnih bolesti koje relativno sporo napreduju poput raka različitih organa i organskih sustava (rak grla, debelog crijeva, kože itd.), gubitka vida uslijed različitih dijagnoza, multiple skleroze, a ponekad i psihičkih bolesti poput primjerice depresije. Stanja koja brzo dovode do smrti, poput moždanog ili srčanog udara, češće se boje osobe s dijagnzom paničnog poremećaja. Naravno, mogući su i miješani simptomi.
Bolest koje se osoba najviše boji obično se mijenja kroz vrijeme, ovisno o tome koji simptom se pojavi i kojim informacijama iz okoline je osoba izložena. Ako primjerice čuje od poznanika da je netko obolio od raka debelog crijeva, moguće je da će početi usmjeravati svoju pažnju upravo na funcioniranje debelog crijeva (plinove, bolove, boju stolice, učestalost stolice itd.).
Kako se ponašaju osobe s pretjeranom zdravstvenom anksioznošću?
Osobe s izraženom zdravstvenom anskioznošću obično pretjerano prate razne tjelesne simptome i funkcije (npr. samopregled kože, pregled vlastite stolice i urina, pipanje grla ili trbuha, samopregled vida, usmjeravanje pažnje na unutarnje organe da se vidi je li bol ili probadanje prisutno). Pored toga ove osobe znaju prečesto odlaziti liječniku i tražiti da se naprave razne pretrage. Ako liječnik to odbije, skloni su odlaziti privatnicima i potrošiti mnogo novca. Osim toga, često razgovaraju o svojim simptomima s bliskim osobama, izvještavaju ih o svojim simptoima, te ih pitaju za mišljenje o tome koliko su ti simptomi ozbiljni i jelu li ih ukućani kada doživjeli. Strategija koja je posebno uzela maha zadnjih godina je i pretraživanje o zdravlju na internetu. Svrha ovih ponašanja je pokušati uočiti bolest na početku i/ili smanjiti svoju tjeskobu.
Druga grupa ponašanja ovih osoba jest izbjegavanje odlaska liječniku, odgađanja pretraga koje su preporučene od strane liječnika, izbjegavanje gledanja filmova ili serija koje prikazuju pacijente i bolnicu i sl. Svrha ovih ponašanja je izbjeći porast tjeskobe uslijed zastrašujućih zdravstvenih informacija. Ove dvije skupine ponašanja, pretjerano bavljenje zdravljem i izbjegavanje bavljenja zdravljem, se znaju izmjenjivati kod iste osobe. Problem je što oba tipa ponašanja dugoročno odražavaju anksiozni poremećaj zbog bolesti ili hipohondriju. Zato se njima bavimo u kognitivno-bihevioralnom tretmanu anksioznog poremećaja zbog bolesti.
Sva gore opisana ponašanja razumljiva su kada uzmemo u obzir da se osoba boji da ima vrlo ozbiljnu, često smrtonosnu bolest, koja se upravo razvija u njezinom tijelu. Intenzitet osobne patnje kod ovih osoba je vrlo velik, a razdoblja pojačane tjeskobe mogu biti praćena i nesanicom, gubitkom apetita, sukobima s ukućanima i liječnikom te teškoćama koncentracije na poslu ili fakultetu jer osoba neprestano razmišlja o svojim simptomima.